Znameniti Prominci
Aralica Ivan (rođen 10.rujna 1930., Puljane),
jedno od istaknutijih imena književne suvremenosti, akademik Ivan Aralica, Homer iz Promine kako ga kritika često percipira, duboko je zadužio rodnu Prominu svojim kolosalnim opusom, svojevrsnom Ilijadom i Odisejom Dalmatinske zagore, koja temelje ima u drevnoj duhovnosti koju je Aralica počeo upijati u svojem djetinjstvu dok je odrastao u Promini te ju je obogaćenu životnim iskustvom i vlastitim istraživanjem odlučio iskoristiti kao temelj svojoj epopeji o hrvatskom narodu Dalmatinske zagore. Rođen je u 1930. u Puljanima. Radio je kao učitelj, upravitelj i ravnatelj u školama Dalmatinske zagore, a od 1971. godine kao profesor srednjih škola u Zadru. Bio je politički angažiran potkraj 60-tih i početkom 70-tih godina. Sudionik je »hrvatskog proljeća«, a kad je ono ugušeno potisnut je na društvenu marginu. U romanu Konjanik (1971.) i zbirci pripovijedaka Opsjene paklenih crteža (1977.) Aralica pokazuje zanimanje za teme iz hrvatske povijesti te time najavljuje glavnu kreativnu fazu svojega književnog opusa u kojoj nastaju romani Psi u trgovištu (1979.), Put bez sna (1982.), Duše robova (1984.) i Graditelj svratišta (1986.). Unatoč statusu svojevrsnog političkog disidenta 1984. godine dobio je prestižnu Vjesnikovu Goranovu nagradu za roman Duše robova, što je izazvalo mnoštvo reakcija, prvenstveno iz boračkih i partijskih krugova. Potkraj 80-tih piše o društveno angažiranim temama. U toj fazi nastali su naglašeno rodoljubivi roman Majka Marija 1992., te knjige angažiranih političkih napisa Zadah ocvalog imperija (1991.) i Sokak triju ruža (1992.). Do kraja tisućljeća napisao je još Spletanje i raspletanje čvorova (1993), Što sam rekao o Bosni (1995.) i I tu je kraj (1999.). Aralica je napisao i više suvremenih romana, a najviše pozornosti izazvao je romanima Okvir za mržnju (1987.) i Četverored (1997.). Veliki uspjeh postigao je njegov satirički roman s ključem Ambra (2001.), a vrlo su dobro prošla i preostala dva romana iz ciklusa Sebastijanovih priča: Fukara (2002.), Svetinka (2003.), kao i roman Puž (2004.). Godine 1993. Ivan Aralica postao je zastupnik i potpredsjednik Županijskog doma Sabora. Redovni je član HAZU-a. Frane Cota (Knin, 29. 9. 1898. – Zagreb, 20. 1. 1951.) kipar i arhitekt U Kninu polazi osnovnu školu do godine 1910. Već kao dječak pomažući u kninskom Prvom muzeju hrvatskih spomenika pokazuje interes za kiparstvo. Uz djelomičnu pomoć Muzeja odlazi u Obrtnu školu u Splitu gdje završava kiparski odjel godine 1915. Akademiju je završio u Beču godine 1925, a 1929. i arhitekturu u Zagrebu. Kraće je vrijeme boravio u Pragu, Parizu i u Italiji. Radio je na Tehničkom fakultetu u Zagrebu kao predavač arhitektonskog crtanja (1934. – 1950.) te kao profesor crtanja na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu (od 1941.). Izlagao je u proljetnom salonu (1922. – 1928.), na izložbi “Pola vijeka hrvatske umjetnosti” u Zagrebu, Splitu, Pragu, Beču, Parizu i Londonu. Podjednako uspješan kao kipar i kao arhitekt, Cota je izuzetna pojava u hrvatskoj modernoj umjetnosti. Kao kipar u početku djeluje pod utjecajem bečke secesije i Meštrovića, ali se ubrzo preobražava u modernista priklonjena realizmu. Od kiparskih djela ističu se portreti, aktovi, figure, reljefi, medalje i plakete. Kao arhitekt potpuno usvaja moderne koncepcije s izrazito funkcionalističkim shvaćanjem prostora (vila Botteri), ali i s naglašenim skulptorskim osjećajem volumena. Projektirao je više zgrada u Zagrebu i jednu u Splitu. Pisao je i osvrte o našoj likovnoj umjetnosti.
jedno od istaknutijih imena književne suvremenosti, akademik Ivan Aralica, Homer iz Promine kako ga kritika često percipira, duboko je zadužio rodnu Prominu svojim kolosalnim opusom, svojevrsnom Ilijadom i Odisejom Dalmatinske zagore, koja temelje ima u drevnoj duhovnosti koju je Aralica počeo upijati u svojem djetinjstvu dok je odrastao u Promini te ju je obogaćenu životnim iskustvom i vlastitim istraživanjem odlučio iskoristiti kao temelj svojoj epopeji o hrvatskom narodu Dalmatinske zagore. Rođen je u 1930. u Puljanima. Radio je kao učitelj, upravitelj i ravnatelj u školama Dalmatinske zagore, a od 1971. godine kao profesor srednjih škola u Zadru. Bio je politički angažiran potkraj 60-tih i početkom 70-tih godina. Sudionik je »hrvatskog proljeća«, a kad je ono ugušeno potisnut je na društvenu marginu. U romanu Konjanik (1971.) i zbirci pripovijedaka Opsjene paklenih crteža (1977.) Aralica pokazuje zanimanje za teme iz hrvatske povijesti te time najavljuje glavnu kreativnu fazu svojega književnog opusa u kojoj nastaju romani Psi u trgovištu (1979.), Put bez sna (1982.), Duše robova (1984.) i Graditelj svratišta (1986.). Unatoč statusu svojevrsnog političkog disidenta 1984. godine dobio je prestižnu Vjesnikovu Goranovu nagradu za roman Duše robova, što je izazvalo mnoštvo reakcija, prvenstveno iz boračkih i partijskih krugova. Potkraj 80-tih piše o društveno angažiranim temama. U toj fazi nastali su naglašeno rodoljubivi roman Majka Marija 1992., te knjige angažiranih političkih napisa Zadah ocvalog imperija (1991.) i Sokak triju ruža (1992.). Do kraja tisućljeća napisao je još Spletanje i raspletanje čvorova (1993), Što sam rekao o Bosni (1995.) i I tu je kraj (1999.). Aralica je napisao i više suvremenih romana, a najviše pozornosti izazvao je romanima Okvir za mržnju (1987.) i Četverored (1997.). Veliki uspjeh postigao je njegov satirički roman s ključem Ambra (2001.), a vrlo su dobro prošla i preostala dva romana iz ciklusa Sebastijanovih priča: Fukara (2002.), Svetinka (2003.), kao i roman Puž (2004.). Godine 1993. Ivan Aralica postao je zastupnik i potpredsjednik Županijskog doma Sabora. Redovni je član HAZU-a. Frane Cota (Knin, 29. 9. 1898. – Zagreb, 20. 1. 1951.) kipar i arhitekt U Kninu polazi osnovnu školu do godine 1910. Već kao dječak pomažući u kninskom Prvom muzeju hrvatskih spomenika pokazuje interes za kiparstvo. Uz djelomičnu pomoć Muzeja odlazi u Obrtnu školu u Splitu gdje završava kiparski odjel godine 1915. Akademiju je završio u Beču godine 1925, a 1929. i arhitekturu u Zagrebu. Kraće je vrijeme boravio u Pragu, Parizu i u Italiji. Radio je na Tehničkom fakultetu u Zagrebu kao predavač arhitektonskog crtanja (1934. – 1950.) te kao profesor crtanja na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu (od 1941.). Izlagao je u proljetnom salonu (1922. – 1928.), na izložbi “Pola vijeka hrvatske umjetnosti” u Zagrebu, Splitu, Pragu, Beču, Parizu i Londonu. Podjednako uspješan kao kipar i kao arhitekt, Cota je izuzetna pojava u hrvatskoj modernoj umjetnosti. Kao kipar u početku djeluje pod utjecajem bečke secesije i Meštrovića, ali se ubrzo preobražava u modernista priklonjena realizmu. Od kiparskih djela ističu se portreti, aktovi, figure, reljefi, medalje i plakete. Kao arhitekt potpuno usvaja moderne koncepcije s izrazito funkcionalističkim shvaćanjem prostora (vila Botteri), ali i s naglašenim skulptorskim osjećajem volumena. Projektirao je više zgrada u Zagrebu i jednu u Splitu. Pisao je i osvrte o našoj likovnoj umjetnosti.
Ikica Zdravko (Knin, 1906. – Split, 1964.),
klasičnu gimnaziju je završio u Kotoru, a Filozofski fakultet u Zagrebu 1931. godine. Kao mladi profesor službovao je na klasičnim i realnim gimnazijama u više mjesta, a od 1935. do 1960. godine radi u kninskoj gimnaziji kao profesor, a jedno vrijeme i kao direktor. Kao vrstan pedagog, predavač i humanist odgojio je brojne generacije kninskih đaka.
Djelatnost profesora Ikice zapažena je i izvan škole. Bio je predavač na tribini Narodnog sveučilišta i na tribini mladih, bio je dugogodišnji član Savjeta za prosvjetu općine i kotara te počasni konzervator i suradnik Oceanografskog instituta u Splitu.
Autor je propagandno-turističkog prospekta o kninskoj tvrđavi te više članaka s tematikom zemljopisa, povijesti i suvremenog školstva. Prikupljao je arheološke nalaze i dokumente. Pokrenuo je osnivanje Odbora za čuvanje kulturno-povijesnih spomenika, u kojem je neko vrijeme bio predsjednik. Inicirao je i osnivanje zavičajne muzejske zbirke.
klasičnu gimnaziju je završio u Kotoru, a Filozofski fakultet u Zagrebu 1931. godine. Kao mladi profesor službovao je na klasičnim i realnim gimnazijama u više mjesta, a od 1935. do 1960. godine radi u kninskoj gimnaziji kao profesor, a jedno vrijeme i kao direktor. Kao vrstan pedagog, predavač i humanist odgojio je brojne generacije kninskih đaka.
Djelatnost profesora Ikice zapažena je i izvan škole. Bio je predavač na tribini Narodnog sveučilišta i na tribini mladih, bio je dugogodišnji član Savjeta za prosvjetu općine i kotara te počasni konzervator i suradnik Oceanografskog instituta u Splitu.
Autor je propagandno-turističkog prospekta o kninskoj tvrđavi te više članaka s tematikom zemljopisa, povijesti i suvremenog školstva. Prikupljao je arheološke nalaze i dokumente. Pokrenuo je osnivanje Odbora za čuvanje kulturno-povijesnih spomenika, u kojem je neko vrijeme bio predsjednik. Inicirao je i osnivanje zavičajne muzejske zbirke.
Službenica Božja majka Klara Žižić,
utemeljiteljica Družbe sestara franjevki od Bezgrješne, izvorne hrvatske redovničke zajednice – rođena je 1626. godine ispod Promine. Prva je pokopana u grobnicu koju su 1705. godine sestre dale sagraditi u Crkvi svetog Lovre. Nakon potpisivanja Kandijskog mira između Turskog Carstva i Mletačke Republike 1669. godine i utvrđivanja granica krajem 1671., Mara (s. Klara) Žižić dolazi 1673. godine s područja Promine, koja se tad nalazila unutar turskih granica, u Šibenik, koji je bio pod Venecijom, i nastanjuje se u jednoj maloj i siromašnoj kućici u šibenskom Varošu.
S iskustvom turske okrutnosti, pod kojom je provela velik dio života, dolazi u Šibenik s nakanom da se Bogu potpuno posveti redovničkim životom po Pravilu potvrđenu od pape Lava X. Pod okriljem Provincije Bosne Srebrene kojom je tada upravljao provincijal fra Grgo Kovačević (1678.-1681.) i dopuštenjem šibenskog biskupa Ivana Dominika Callegari (1676.-1722.), s. Klara Žižić i s. Serafina Burmaz započinju redovnički život 17. studenoga, na dan sv. Elizabete Ugarske – zaštitnice Trećeg franjevačkog reda, 1679. g. primanjem redovničkog odijela od fra Franje Kovačevića, u Crkvi sv. Lovre u Šibeniku.
Majka Klara bila je prva i doživotna poglavarica. Vođena Duhom Svetim prihvatila je Franjino pravilo, s izrazitim naglaskom na zajedništvu, siromaštvu i pokori. Kao osobiti izraz pokorničkog života prvih sestara najstariji izvori ističu poniznost i uboštvo s prošnjom te franjevačko uboštvo uvijek povezano s djelima ljubavi. U tome je majka Klara prednjačila svojim sestrama i ostavila trajan primjer: ona je prva iskusila siromaštvo izbjeglištva i potrebu ljubavi, pa stoga razumijemo njezinu blizinu siromasima i slabijima u narodu u kojem je živjela, a osjetila je i vjersko-ćudoredne pogibelji pa je i u tome pogledu služila kao oslonac i primjer.
Opredjeljujući se za takav način života njezina mala zajednica postala je ubrzo svojom skromnošću osobiti znak Božje blizine osiromašenu i ispaćenu narodu.
U potpunu siromaštvu i bez ikakvih posjeda, živjela je od milostinje, pouzdavajući se potpuno u Božju providnost po primjeru sv. Franje. Sva primljena dobra dijelila je s potrebnima. Iako u siromašnim uvjetima, iskazivala je gostoljubivost i pružala konačište onima koji su iz unutrašnjosti, s turskog područja, dolazili u grad, krijepila je svojom pomoći bolesne i umiruće, a bezuvjetnim opredjeljenjem za Isusa Krista djelovala je evangelizatorski i bila je svjetlo svima koji su je susretali.
30. svibnja 2016., završen je biskupijski kanonski postupak za proglašenje blaženom službenice Božje majke Klare Žižić. Predan je 16. lipnja 2016. na Kongregaciji za svece u Rimu. 30. lipnja 2017. je rimska Kongregacija za svete na čelu s prefektom kardinalom Angelom Amatom izdala je “Dekret valjanosti”, čime je pozitivno ocijenila istražni Biskupijski postupak koji je obavio biskupski ordinarijat u Šibeniku o životu, krepostima, glasu svetosti i znakovima (čudesima) službenice Božje Klare Žižić, utemeljiteljice Družbe sestara franjevki od Bezgrešne.
utemeljiteljica Družbe sestara franjevki od Bezgrješne, izvorne hrvatske redovničke zajednice – rođena je 1626. godine ispod Promine. Prva je pokopana u grobnicu koju su 1705. godine sestre dale sagraditi u Crkvi svetog Lovre. Nakon potpisivanja Kandijskog mira između Turskog Carstva i Mletačke Republike 1669. godine i utvrđivanja granica krajem 1671., Mara (s. Klara) Žižić dolazi 1673. godine s područja Promine, koja se tad nalazila unutar turskih granica, u Šibenik, koji je bio pod Venecijom, i nastanjuje se u jednoj maloj i siromašnoj kućici u šibenskom Varošu.
S iskustvom turske okrutnosti, pod kojom je provela velik dio života, dolazi u Šibenik s nakanom da se Bogu potpuno posveti redovničkim životom po Pravilu potvrđenu od pape Lava X. Pod okriljem Provincije Bosne Srebrene kojom je tada upravljao provincijal fra Grgo Kovačević (1678.-1681.) i dopuštenjem šibenskog biskupa Ivana Dominika Callegari (1676.-1722.), s. Klara Žižić i s. Serafina Burmaz započinju redovnički život 17. studenoga, na dan sv. Elizabete Ugarske – zaštitnice Trećeg franjevačkog reda, 1679. g. primanjem redovničkog odijela od fra Franje Kovačevića, u Crkvi sv. Lovre u Šibeniku.
Majka Klara bila je prva i doživotna poglavarica. Vođena Duhom Svetim prihvatila je Franjino pravilo, s izrazitim naglaskom na zajedništvu, siromaštvu i pokori. Kao osobiti izraz pokorničkog života prvih sestara najstariji izvori ističu poniznost i uboštvo s prošnjom te franjevačko uboštvo uvijek povezano s djelima ljubavi. U tome je majka Klara prednjačila svojim sestrama i ostavila trajan primjer: ona je prva iskusila siromaštvo izbjeglištva i potrebu ljubavi, pa stoga razumijemo njezinu blizinu siromasima i slabijima u narodu u kojem je živjela, a osjetila je i vjersko-ćudoredne pogibelji pa je i u tome pogledu služila kao oslonac i primjer.
Opredjeljujući se za takav način života njezina mala zajednica postala je ubrzo svojom skromnošću osobiti znak Božje blizine osiromašenu i ispaćenu narodu.
U potpunu siromaštvu i bez ikakvih posjeda, živjela je od milostinje, pouzdavajući se potpuno u Božju providnost po primjeru sv. Franje. Sva primljena dobra dijelila je s potrebnima. Iako u siromašnim uvjetima, iskazivala je gostoljubivost i pružala konačište onima koji su iz unutrašnjosti, s turskog područja, dolazili u grad, krijepila je svojom pomoći bolesne i umiruće, a bezuvjetnim opredjeljenjem za Isusa Krista djelovala je evangelizatorski i bila je svjetlo svima koji su je susretali.
30. svibnja 2016., završen je biskupijski kanonski postupak za proglašenje blaženom službenice Božje majke Klare Žižić. Predan je 16. lipnja 2016. na Kongregaciji za svece u Rimu. 30. lipnja 2017. je rimska Kongregacija za svete na čelu s prefektom kardinalom Angelom Amatom izdala je “Dekret valjanosti”, čime je pozitivno ocijenila istražni Biskupijski postupak koji je obavio biskupski ordinarijat u Šibeniku o životu, krepostima, glasu svetosti i znakovima (čudesima) službenice Božje Klare Žižić, utemeljiteljice Družbe sestara franjevki od Bezgrešne.
Agić Ante, dr. sc. (10. travnja 1951 - 21. kolovoza 2012.),
rođen je u Oklaju ., maturirao je u Zagrebu 1970. Na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1975., magistrirao 1985., te 1994. doktorirao. Od 1987. je predavač na Tehnološkom fakultetu, od 1996. docent, te od 2007. izvanredni profesor u području tehničkih znanosti, polje strojarstvo na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu. Na preddiplomskim i diplomskim studijima Fakulteta bio je nositelj kolegija Mehanika materijala, Osnove strojarstva i Nanomehanika materijala, a na doktorskom studiju je predavao Nano-mikromehaniku materijala i Računalnu dinamiku fluida. Znanstveno se bavio numeričkim metodama u medicinskom inženjerstvu i znanosti o materijalima te razvojem računalnih metoda na višestrukoj materijalno-vremenskoj skali.
rođen je u Oklaju ., maturirao je u Zagrebu 1970. Na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1975., magistrirao 1985., te 1994. doktorirao. Od 1987. je predavač na Tehnološkom fakultetu, od 1996. docent, te od 2007. izvanredni profesor u području tehničkih znanosti, polje strojarstvo na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu. Na preddiplomskim i diplomskim studijima Fakulteta bio je nositelj kolegija Mehanika materijala, Osnove strojarstva i Nanomehanika materijala, a na doktorskom studiju je predavao Nano-mikromehaniku materijala i Računalnu dinamiku fluida. Znanstveno se bavio numeričkim metodama u medicinskom inženjerstvu i znanosti o materijalima te razvojem računalnih metoda na višestrukoj materijalno-vremenskoj skali.
Aralica Tomislav (Ivin sin, rođen 10. prosinca 1956., Zadar),
pasionirani kolekcionar povijesnog oružja i militarije, zaljubljenik u hrvatsku vojnu povijest i kompetentni (i plodni) publicist o povijesnom oružju. Piše o povijesnom oružju. Savjetnik je za srednjovjekovlje, oružja, odore i znakovlje. Po struci je pravnik, sudac u Sesvetama. Sin je hrvatskog akademika i književnika Ivana Aralice i prvi rođak (stričević) hrvatskog povjesničara, etnologa i ilustratora Višeslava Aralice. Od mladih dana je zaljubljenik u hrvatsku vojnu prošlost. Isprve je namjeravao biti djelatnom vojnom osobom, no naposljetku je otišao studirati pravo. Diplomirao je 1979. godine. Nakon toga se okrenuo kolekcionarstvu povijesnog oružja i militarije. Radi na mjestu sudca od 1982., a od 1991. predsjedava Općinskim sudom.
pasionirani kolekcionar povijesnog oružja i militarije, zaljubljenik u hrvatsku vojnu povijest i kompetentni (i plodni) publicist o povijesnom oružju. Piše o povijesnom oružju. Savjetnik je za srednjovjekovlje, oružja, odore i znakovlje. Po struci je pravnik, sudac u Sesvetama. Sin je hrvatskog akademika i književnika Ivana Aralice i prvi rođak (stričević) hrvatskog povjesničara, etnologa i ilustratora Višeslava Aralice. Od mladih dana je zaljubljenik u hrvatsku vojnu prošlost. Isprve je namjeravao biti djelatnom vojnom osobom, no naposljetku je otišao studirati pravo. Diplomirao je 1979. godine. Nakon toga se okrenuo kolekcionarstvu povijesnog oružja i militarije. Radi na mjestu sudca od 1982., a od 1991. predsjedava Općinskim sudom.
Aralica Višeslav, dr. sc.,
sveučilišni profesor, povjesničar, etnolog i ilustrator, rođen u Zadru 20. veljače 1972., profesor na Filozofskom fakultetu (FF) u Zagrebu.
sveučilišni profesor, povjesničar, etnolog i ilustrator, rođen u Zadru 20. veljače 1972., profesor na Filozofskom fakultetu (FF) u Zagrebu.
Bagic Kresimir, dr. sc.,
sveučilišni profesor i pjesnik, rođen u Gradištu, jezikoslovac, profesor na FF u Zagrebu.
sveučilišni profesor i pjesnik, rođen u Gradištu, jezikoslovac, profesor na FF u Zagrebu.
Bagić – Babac Marina, dr. sc.,
profesorica na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.
profesorica na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.
Bagić Snježana, dr. sc.,
sutkinja Ustavnog suda RH (kći suca Rajka Bagića), rođena u Travniku (BiH) 3. siječnja 1961. godine.
sutkinja Ustavnog suda RH (kći suca Rajka Bagića), rođena u Travniku (BiH) 3. siječnja 1961. godine.
Bakmaz Ivan,
poznati hrvatski dramski pisac, rođen u Zagrebu 8. siječnja 1941.; umro također u Zagrebu 11. srpnja 2014. godine.
poznati hrvatski dramski pisac, rođen u Zagrebu 8. siječnja 1941.; umro također u Zagrebu 11. srpnja 2014. godine.
Bare Goran,
glazbenik, kantautor, pjevač i skladatelj, podrijetlom iz Suknovaca, rođen je u Vinkovcima 16. kolovoza 1965. godine.
glazbenik, kantautor, pjevač i skladatelj, podrijetlom iz Suknovaca, rođen je u Vinkovcima 16. kolovoza 1965. godine.
Bikić Paško,
profesor i publicist (o prominskoj povijesti, običajima i jeziku), rođen u Oklaju 1933.; umro u Zagrebu 2003. (sahranjen u šematoriju sv. Mihovila u Oklaju).
profesor i publicist (o prominskoj povijesti, običajima i jeziku), rođen u Oklaju 1933.; umro u Zagrebu 2003. (sahranjen u šematoriju sv. Mihovila u Oklaju).
Bilušić Anđelko, dr. sc.,
kemičar i makroekonomist, sveučilišni profesor, rođen u Nijemcima (pored Vinkovaca, od oca iz Ljubotića i majke iz Dujića – razvođskih), 18. lipnja 1931., umro u Zagrebu 2012. Više godina bio je savjetnik raznih institucija indijske vlade, pa i negdašnje indijske premijerke Indire Gandhi).
kemičar i makroekonomist, sveučilišni profesor, rođen u Nijemcima (pored Vinkovaca, od oca iz Ljubotića i majke iz Dujića – razvođskih), 18. lipnja 1931., umro u Zagrebu 2012. Više godina bio je savjetnik raznih institucija indijske vlade, pa i negdašnje indijske premijerke Indire Gandhi).
Bilušić Ante, dr. sc.,
fizičar, sveučilišni profesor na Prirodoslovno – matematičkom fakultetu u Splitu, rođen u Splitu 9. lipnja 1972. godine.
fizičar, sveučilišni profesor na Prirodoslovno – matematičkom fakultetu u Splitu, rođen u Splitu 9. lipnja 1972. godine.
Bilušić Jasna,
hrvatska glumica, jazz pjevačica i TV voditeljica, rođena u Zagrebu 31. svibnja 1967. godine.
hrvatska glumica, jazz pjevačica i TV voditeljica, rođena u Zagrebu 31. svibnja 1967. godine.
Bogetić Jandrešić (Jadrešić, Jadrić) fra Mijo,
franjevac, kulturni djelatnik, rođen u Bogatiću 1590.; aktivno sudjelovao u pripremi, organizaciji i dizanju buna i ustanaka protiv Osmanlija, prvenstveno u Promini u početnim godinama Kandijskog rata te u preseljenju kršćanskog stanovništva u šibensko i skradinsko primorje, kao i pri preuzimanju Drniša u mletačke ruke u veljači 1648.g..
franjevac, kulturni djelatnik, rođen u Bogatiću 1590.; aktivno sudjelovao u pripremi, organizaciji i dizanju buna i ustanaka protiv Osmanlija, prvenstveno u Promini u početnim godinama Kandijskog rata te u preseljenju kršćanskog stanovništva u šibensko i skradinsko primorje, kao i pri preuzimanju Drniša u mletačke ruke u veljači 1648.g..
Bogetić Šimun (nećak fra Mije),
opjevani narodni junak, rođen u Bogatićima oko 1600., poginuo u veljači 1648. na drniškom čikolskom mostu, sahranjen o državnom trošku u Šibeniku, i to zbog svog junaštva, razboritosti, zbog čega je i ušao u narodne pjesme i epsku narodnu memoriju.
opjevani narodni junak, rođen u Bogatićima oko 1600., poginuo u veljači 1648. na drniškom čikolskom mostu, sahranjen o državnom trošku u Šibeniku, i to zbog svog junaštva, razboritosti, zbog čega je i ušao u narodne pjesme i epsku narodnu memoriju.
Burnać Mladen,
glazbenik, skladatelj, gitarist i pjevač te TV voditelj, rođen je u Kninu 18. veljače 1962. godine.
glazbenik, skladatelj, gitarist i pjevač te TV voditelj, rođen je u Kninu 18. veljače 1962. godine.
Cota Bogomil, ekonomist, mr. sc.,
rođen 13. siječnja 1934. u Suknovcima, dugogodišnji direktor jedinstvene državne institucije – SDK, a kasnije Zavoda za platni promet RH, voditelj i suradnik na mnogim projektima državnog značaja te dugogodišnji predsjednik Udruge hrvatskih knjigovođa i autor mnoštva članaka i dvije knjige iz oblasti knjigovodstva i revizije.
rođen 13. siječnja 1934. u Suknovcima, dugogodišnji direktor jedinstvene državne institucije – SDK, a kasnije Zavoda za platni promet RH, voditelj i suradnik na mnogim projektima državnog značaja te dugogodišnji predsjednik Udruge hrvatskih knjigovođa i autor mnoštva članaka i dvije knjige iz oblasti knjigovodstva i revizije.
Cota Boris, dr. sc.,
sveučilišni profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu (u trajnom zvanju), rođen je u Kninu 25. prosinca 1961., svojedobno ekonomski savjetnik predsjednika RH, autor više knjiga i znanstvenih članaka ekonomskog sadržaja.
sveučilišni profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu (u trajnom zvanju), rođen je u Kninu 25. prosinca 1961., svojedobno ekonomski savjetnik predsjednika RH, autor više knjiga i znanstvenih članaka ekonomskog sadržaja.
Cota – Božina Nada, liječnica, dr. sc.,
sveučilišna profesorica na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, rođena 4. prosinca 1953. u Suknovcima.
sveučilišna profesorica na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, rođena 4. prosinca 1953. u Suknovcima.
Cota Sanja (kći prof. Jakova),
novinarka, urednica u Radio Zagreb – Hrvatskog radija, rođena 5. kolovoza 1953. u Sumartinu na otoku Braču.
novinarka, urednica u Radio Zagreb – Hrvatskog radija, rođena 5. kolovoza 1953. u Sumartinu na otoku Braču.
Čavlina Niko,
prvi tajnik općine Promina, rođen 13. listopada 1826. Osebujna osoba, vrlo zanimljiva i neuobičajenog životnog puta. Na funkciji tajnika prominske općine ostao je 28 godina. Umro je 20. siječnja 1911. godine.
prvi tajnik općine Promina, rođen 13. listopada 1826. Osebujna osoba, vrlo zanimljiva i neuobičajenog životnog puta. Na funkciji tajnika prominske općine ostao je 28 godina. Umro je 20. siječnja 1911. godine.
Čavlina Nikola, dr. sc.,
energetičar, redovni profesor na FER-u u Zagrebu, rođen je u Šibeniku 1960. godine. Unuk je prvog tajnika prominske općine, Nike Čavline. Specijalnost mu je nuklearna energija. Član je i tajnik hrvatske Tehničke akademije.
energetičar, redovni profesor na FER-u u Zagrebu, rođen je u Šibeniku 1960. godine. Unuk je prvog tajnika prominske općine, Nike Čavline. Specijalnost mu je nuklearna energija. Član je i tajnik hrvatske Tehničke akademije.
Čilaš – Šimpraga Ankica, dr. sc.,
hrvatska jezikoslovkinja, autorica je niza članaka i knjiga vezanih za Prominu i susjedna područja. Doktorirala je temom: “Antroponimija i toponimija Promine“. Tome je dodala znanstvene radove „Obiteljski nadimci u Promini“, „Razvoj prezimenskog sustava na Miljevcima“, „Osobni nadimci u seoskoj sredini na primjeru Promine“, „Muška osobna imena u Promini“ i dr. Umrla je u 50. godini života, 10. ožujka 2020. godine.
hrvatska jezikoslovkinja, autorica je niza članaka i knjiga vezanih za Prominu i susjedna područja. Doktorirala je temom: “Antroponimija i toponimija Promine“. Tome je dodala znanstvene radove „Obiteljski nadimci u Promini“, „Razvoj prezimenskog sustava na Miljevcima“, „Osobni nadimci u seoskoj sredini na primjeru Promine“, „Muška osobna imena u Promini“ i dr. Umrla je u 50. godini života, 10. ožujka 2020. godine.
Ćorić Borna,
tenisač, s najboljim renkingom 12. igrača svijeta i osvojenim juniorskim Grand Slan turnirom, rođen je u Zagrebu 14. studenoga 1996. godine; trenutno prvi hrvatski teniski reket.
tenisač, s najboljim renkingom 12. igrača svijeta i osvojenim juniorskim Grand Slan turnirom, rođen je u Zagrebu 14. studenoga 1996. godine; trenutno prvi hrvatski teniski reket.
Dizdar Dražan, dr. sc.,
sveučilišni profesor na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, rođen je 27. travnja 1967. u Drnišu. Dragovoljac Domovinskog rata. Redoviti profesor u trajnom zvanju.
sveučilišni profesor na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, rođen je 27. travnja 1967. u Drnišu. Dragovoljac Domovinskog rata. Redoviti profesor u trajnom zvanju.
Dizdar Goran,
šahovski velemajstor, državni prvak, reprezentativac RH i sudionik šahovskih olimpijada, rođen je u Zagrebu 4. prosinca 1958.; sada šahovski publicist i trener s međunarodnim iskustvom.
šahovski velemajstor, državni prvak, reprezentativac RH i sudionik šahovskih olimpijada, rođen je u Zagrebu 4. prosinca 1958.; sada šahovski publicist i trener s međunarodnim iskustvom.
Dizdar Filip,
glazbenik i glazbeni producent, rođen je u Zadru 17. lipnja 1989.
glazbenik i glazbeni producent, rođen je u Zadru 17. lipnja 1989.
Dizdar Ilija,
učitelj, pedagog i publicist, rođen je u Oklaju 19. veljače 1877.; umro u Beogradu 21. veljače 1929. godine.
učitelj, pedagog i publicist, rođen je u Oklaju 19. veljače 1877.; umro u Beogradu 21. veljače 1929. godine.
Dizdar Natali,
glazbenica s diplomom profesorice socijalne pedagogije, rođena u Zadru 27. kolovoza 1984. godine.
glazbenica s diplomom profesorice socijalne pedagogije, rođena u Zadru 27. kolovoza 1984. godine.
Dizdar Zdravko, dr. sc.,
povjesničar, znanstveni savjetnik, autor mnogobrojnih znanstvenih članaka, monografija i knjiga i kroničar i povjesničar župe Promina i okolnog područja.
povjesničar, znanstveni savjetnik, autor mnogobrojnih znanstvenih članaka, monografija i knjiga i kroničar i povjesničar župe Promina i okolnog područja.
Dujić Andrija, dr. sc.,
sveučilišni profesor i politolog, rođen je u Suknovcima 15. rujna 1928. godine.
sveučilišni profesor i politolog, rođen je u Suknovcima 15. rujna 1928. godine.
Dujić Željko (sin Andrije), liječnik, dr. sc.,
rođen je u Splitu 29. rujna 1959., osnivač Zavoda za fiziologiju pri Medicinskom fakultetu u Splitu i Laboratorija za kliničku fiziologiju, glavni istraživač i partner u više međunarodnih znanstvenih i tehnoloških projekata. Autor je više od 150 znanstvenih radova.
rođen je u Splitu 29. rujna 1959., osnivač Zavoda za fiziologiju pri Medicinskom fakultetu u Splitu i Laboratorija za kliničku fiziologiju, glavni istraživač i partner u više međunarodnih znanstvenih i tehnoloških projekata. Autor je više od 150 znanstvenih radova.
Duančić (Duvančić) Vjekoslav, liječnik, dr. sc.,
anatom, histolog i embriolog, rođen u Oklaju 10. ožujka 1906.; umro u Zagrebu 20. studenoga 1976. godine.
anatom, histolog i embriolog, rođen u Oklaju 10. ožujka 1906.; umro u Zagrebu 20. studenoga 1976. godine.
Duančić (Duvančić) Vladimir, liječnik, dr. sc.,
dr. sc., sveučilišni profesor, infektolog i patofiziolog, rođen u Razvođu 9. veljače 1910.; umro u Zagrebu 27. kolovoza 1960. godine.
dr. sc., sveučilišni profesor, infektolog i patofiziolog, rođen u Razvođu 9. veljače 1910.; umro u Zagrebu 27. kolovoza 1960. godine.
Džapo Marko, geodet, dr. sc.,
sveučilišni profesor na Geodetskom fakultetu u Zagrebu, rođen je 21. studenoga 1946. u Oklaju.
sveučilišni profesor na Geodetskom fakultetu u Zagrebu, rođen je 21. studenoga 1946. u Oklaju.
Franzotti Radojka,
svestrana atletičarka (prominskih korijena preko obitelji Aralica), omladinska europska rekorderka u skoku u dalj, državna prvakinja, rekorderka i reprezentativka, te sudionica europskih i svjetskih prvenstava u sprinterskim disciplinama i štafetama, rođena je u Zadru 1952. godine.
svestrana atletičarka (prominskih korijena preko obitelji Aralica), omladinska europska rekorderka u skoku u dalj, državna prvakinja, rekorderka i reprezentativka, te sudionica europskih i svjetskih prvenstava u sprinterskim disciplinama i štafetama, rođena je u Zadru 1952. godine.
Ivanović Marin - Stoka,
glazbenik, reper, televizijski voditelj, rođen u Zagrebu, 24. lipnja 1984. godine.
glazbenik, reper, televizijski voditelj, rođen u Zagrebu, 24. lipnja 1984. godine.
Juric Ante,
profesor i povjesničar umjetnosti, rođen je u Razvođu 16. studenoga 1939. Autor je knjige „Naselja, utvrde i sakralni spomenici uz Krku i Čikolu“ i Knjige „Pojmovnik grčke antike“. Za izdanje je pripremljena i knjiga „Ravni kotari i Bukovica (Naselja, sakralni objekti, utvrde i arheološka nalazišta).
profesor i povjesničar umjetnosti, rođen je u Razvođu 16. studenoga 1939. Autor je knjige „Naselja, utvrde i sakralni spomenici uz Krku i Čikolu“ i Knjige „Pojmovnik grčke antike“. Za izdanje je pripremljena i knjiga „Ravni kotari i Bukovica (Naselja, sakralni objekti, utvrde i arheološka nalazišta).
Kulić Slavko, dr. sc.,
stalni član akademije ekonomskih znanosti, ekonomist, filozof, politolog, sociolog, rođen je u Razvođu 20. kolovoza 1941., autor većeg broja knjiga, studija i članaka iz područja ekonomije, sociologije i filozofije. Član je međunarodnih znanstvenih akademija.
stalni član akademije ekonomskih znanosti, ekonomist, filozof, politolog, sociolog, rođen je u Razvođu 20. kolovoza 1941., autor većeg broja knjiga, studija i članaka iz područja ekonomije, sociologije i filozofije. Član je međunarodnih znanstvenih akademija.
Ljahnicki Aleksandar,
arhitekt, slikar, dizajner i publicist, rođen je u Oklaju 2. veljače 1933. godine (sin poljskog izbjeglice – liječnika koji je službovao u Oklaju).
arhitekt, slikar, dizajner i publicist, rođen je u Oklaju 2. veljače 1933. godine (sin poljskog izbjeglice – liječnika koji je službovao u Oklaju).
Marić Marijan,
najuspješniji sportski zrakoplovac kojeg je Hrvatska do sada imala, padobranac, te motorni i pilot civilnog zrakoplovstva na međunarodnim rutama. Višestruki je državni prvak i višestruki svjetski rekorder u padobranstvu, rođen je u Oklaju 3. lipnja 1940. godine.; umro u Zagrebu 28.09.2020. godine.
najuspješniji sportski zrakoplovac kojeg je Hrvatska do sada imala, padobranac, te motorni i pilot civilnog zrakoplovstva na međunarodnim rutama. Višestruki je državni prvak i višestruki svjetski rekorder u padobranstvu, rođen je u Oklaju 3. lipnja 1940. godine.; umro u Zagrebu 28.09.2020. godine.
Marić Tješimir,
rođen 1939. godine u Oklaju, jedan je od onih umjetnika koji rado ostaju u sjeni svoga stvaranja. Bio bi anoniman da fotografije s njegovim potpisom na razglednicama i kalendarima već desetljećima ne pružaju radost milijunima ljudi koji se dive ljepoti njegovih kolora. Fotografijom se bavi od 1966. godine i to isključivo pejzažnom.
rođen 1939. godine u Oklaju, jedan je od onih umjetnika koji rado ostaju u sjeni svoga stvaranja. Bio bi anoniman da fotografije s njegovim potpisom na razglednicama i kalendarima već desetljećima ne pružaju radost milijunima ljudi koji se dive ljepoti njegovih kolora. Fotografijom se bavi od 1966. godine i to isključivo pejzažnom.