Slikao: Goran Matijas
Župna crkva svetog Mihovila u Oklaju iz 18. stoljeća
Prema natpisu koji se nalazi iznad profiliranog zabata ulaznih vrata zapadnog pročelja, crkva je izgrađena 1784. godine. U Oklaju se spominje starija crkva svetog Mihovila još od 1550. godine koja je bila obnovljena 1716. godine nakon odlaska Turaka. Zbog širih potreba župe na tom mjestu je u 18. stoljeću podignuta veća i prostranija crkva. Crkva je jednobrodna s manjim korom i polukružnom apsidom dograđenima 1880. godine. Pročelje crkve obilježava rustikalna rozeta i po jedan četvrtasti prozor sa svake strane portala. Na bočnim stranama crkve nalaze se izduženi prozori lučno zasvođeni, a na apsidi niski polukružnog oblika. Plitkim pilastrima razdijeljeni su unutrašnji zidovi crkve. U crkvi se nalazi veliki kasnobarokni mramorni oltar podignut 1872. godine i ukrašen kipovima. U Domovinskom ratu oltar je potpuno uništen. Uz crkvu je 1798. godine podignut višekatni zvonik s piramidalnim završetkom. Horizontalni vijenci, reljefni ukrasi i otvori (monofore i bifore) svjedoče o izuzetno kvalitetnoj gradnji. Kao spomenik kulture crkva je pod zaštitom države.
Za vrijeme Domovinskog rata crkva je opljačkana i zapaljena, a na groblju oko crkve dosta je grobova oskvrnjeno. Zvonik je ostao čitav. Obnova crkve započela je 1996. godine.
Crkva Gospe Čatrnjske u Lukaru iz 18. stoljeća
Crkva je izgrađena 1797. godine o čemu svjedoči natpis u luneti iza glavnog portala. Posvećena je Porođenju Marijinom. Na kasnobaroknom pročelju koje završava zvonikom na preslicu ističe se kamena rozeta. Podignuta je na mjestu starohrvatske crkve iz 10. stoljeća ili kasnije, koja se navodi 1630. godine kao župa Hotiblić – Lukar. Ova crkva je bila prva prominska župna crkva i to je ostala sve dok nije izgrađena veća i prostranija u središtu župe – u Oklaju. Nova Gospina crkva u Lukaru iz 18. stoljeća po svojoj je prostornoj koncepciji jednobrodna s kvadratičnom apsidom i drvenim korom kojeg nose kameni stupovi. Godine 1925. u crkvi je podignut veliki mramorni oltar posvećen Gospi Čatrnjskoj. Uz crkvu je 1937. godine dograđen zvonik koji je jako oštećen granatiranjem u rujnu 1991. godine. Crkva je kao spomenik kulture pod zaštitom države.
Opljačkana je kao i druge crkve, s oštećenjima izvana i iznutra. Oko crkve je prostrano groblje s određenim brojem grobova razbijenih za vrijeme rata. Crkva i zvonik obnovljeni su 1996. godine.
Crkva sv. Martina u Mratovu, 15. – 19. stoljeće
Novija današnja crkva izgrađena je 1841. godine. Ima poligonalni osmerokutni oblik s kapelama koje čine križni tlocrt. Polukružni prozori između kapela osvjetljavali su središnji dio crkve, kao i mali prozorčići na osmerokutnom tamburu ispod krova. Kameni novi oltar izrađen je 1969. godine iza kojeg se nalazilo novije veliko raspelo znatno oštećeno za vrijeme Domovinskog rata. Crkva ima klasicistička obilježja i rijedak je primjer u arhitekturi Dalmacije. Uz ovu veću crkvu sačuvana je i starija mala crkvica koja se spominje 1412. godine. Novijoj crkvi služi kao sakristija. Presvođena je bačvastim svodom, dok joj je krov pokriven kamenim pločama uz koji se diže barokni zvonik na preslicu razvedenijeg oblika. Oko crkve je groblje na kojem su za vrijeme rata razbijene i oštećene grobnice, a crkva je bila opljačkana i potpuno spaljena.
Crkva Svih svetih u Razvođu, 19. stoljeće
Crkva spada među manje jednobrodne crkve s odlikama kasnog baroka iz druge polovice 19. stoljeća. Izgrađena je 1867. godine. Glavno pročelje obilježava portal s izrazito profiliranim kamenim nadvratnikom i dovratnicima, s dva četvrtasta prozora (izvorno su bila lučnog oblika) i kamenom rozetom. Vrh pročelja završava zvonikom na preslicu s dva zvona. Na uzdužnim zidovima crkve nalaze se polukružni prozori. Veliki kameni oltar koji je bio smješten u četvrtastoj apsidi, a kojeg je dao podići mještanin Marko Škovrlj, prvi načelnik Općine Promina, potpuno je uništen. Za vrijeme rata crkva je opljačkana i zapaljena, kada je razoren i oltar. Crkva je kao spomenik kulture pod zaštitom države. Obnova crkve započeta je 1996. godine.
Crkva Svetog Duha u Matasima, 20. stoljeće
Najmlađa katolička crkva u Promini. Izgrađena je od betona sedamdesetih godina 20. stoljeća prema projektu ing. D. Perinića. Po svojoj veličini približno je istih dimenzija kao crkva Svih svetih u Razvođu. Crkva je ostala čitava, ali je pretrpjela znatnija oštećenja. Od svih navedeni zapaljenih i oštećenih prominskih crkava u Domovinskom ratu, jedino je na ovoj ostalo sačuvano crkveno zvono.
Svojom arhitekturom sasvim se razlikuje od ostalih zdanja koja zadržavaju tradicijska stilska obilježja. Građevina je izduljenog tlocrta, polukružno zaključena. Na glavnome pročelju lijeva strana je konveksno izvijena, a desna je ravna i na njoj je smješten jednostavan ulaz s drvenim dvokrilnim vratima. Iznad ulaza je nadstrešnica prekrivena crijepom nad kojom se uzdiže polukružno zaključena preslica s križem na vrhu, prošupljena dvama izduljenim polukružnim otvorima za smještaj zvona.
Crkva je zapaljena tijekom Domovinskog rata, najveća šteta je počinjena u interijeru, ali je 2003. godine obnovljena, a početkom 2019. godine obnovljena je boja na fasadi.
Kapela sv. Roka u Čitluku
Kapela sv. Roka u Čitluku sagrađena je 1860. godine pored župne kuće na temeljima starije. U biskupijskih arhivima crkva se na tome mjestu spominje još 1630. godina, a u kući pored župnik stanuje od sredine 18. stoljeća. Kuća je 1858. g. nadograđena, a 1979. g. se gradi nova.
Izgrađena je 1860. na temeljima starije crkve koja se spominje 1630. U noviju crkvu ugrađeni su kameni ukrasi sa starije crkve, kao i mali zvonik na preslicu. U crkvi se nalazio barokni mramorni oltar s križem koji je prenesen šezdesetih godina 20. st. iz crkve sv. Mihovila u Oklaju. Na 125. obljetnicu unutrašnjost crkve bila je obnovljena i ukrašena novim umjetninama (reljef s likovima Krista i Marije i mjedeni reljef Put križa, rad akademskog kipara Josipa Poljana iz Zagreba, a po narudžbi Mirka Validžića Ćelkanovića). Crkva je u Domovinskom ratu bila opljačkana i zapaljena. Nakon 1996. godine crkva je obnovljena, kao i župna kuće te trg s bunarom ispred crkve.
Pravoslavna crkva sv. Nediljice
Pravoslavna crkva sv. Nediljice u Razvođu sagrađena je osamdesetih godina 20. st. na pravoslavnom groblju. Prije gradnje ove crkve u Promini nije postojala pravoslavna crkva. Arhitektonski je koncipirana slično kao prominske katoličke crkve – jednobrodni longitudinalni prostor zaključen apsidom. Apsida je poligonalna šeterostrana, a središnja dva zida rastvorena su izduljenim, polukružno zaključenim prozorima. Bočna pročelja rastvorena su prozorima jednakoga tipa, po tri su na svakoj strani. Na južnome pročelju su ispod središnjeg prozora smještena bočna vrata zaključena trokutastim zabatom. U centralnoj osi pročelja je rizalitni istak na koji se naslanja šesterostrani zvonik zaključen kupolom. Zidovi zvonika rastvoreni su polukružnim prozorima manjih dimenzija. Na rizalitnome istaku smješten je polukružni otvor u koji su ugrađena pravokutna drvena vrata nad kojima je polukružna luneta, plošno obrađene površine. U istoj osi je smješten mali kružni prozor, a nad njim je istaknut profilirani vijenac. Pročelja su izvedena u bež nijansi, a otvori prozora i vrata obrubljeni su bijelom bojom. Tijekom Domovinskog rata crkva nije pretrpjela oštećenja.
