400 m široko i 1300 m dugo Ćorića jezero (Bjelober, Brljansko jezero) nalazi se dva kilometra nizvodno od Bilušića buka, na izlazu iz kanjona gdje se Krka se proširuje. Jezero je nastalo kao rezultat prirodnih procesa rasta sedrene barijere slapa Brljana, međutim većim dijelom ljudskim djelovanjem - gradnje betonske brane akumulacije Brljan za potrebe hidroelektrane “Miljacke”. Slap Brljan po kojemu se cijelo jezero često i naziva, visok je 15,5 metara,, sedrena barijera slapa duga je oko 300 m, a široka oko 180 m. Najbujniji je tijekom vlažnijeg dijela godine, dok ljeti gotovo redovito presuši jer se raspoloživa voda koristi za potrebe hidroelektrane Miljacka. No, posljednjih godina napravljene su određene promjene kojima je protok vode prema slapu i daljnjem toku Krke poboljšan, pa je Brljan posljednjih godina pun vode i tijekom ljeta. Uzvodno su manja jezerca, brzaci i pragovi. Slap okružuje bujno submediteransko raslinje, mali pašnjacima i kultivirana polja. Kroz kanjon a preko slapišta od davnina prelazi put o čemu svjedoče na bukovačkoj strani ostaci rimskog vojnog logora Burnuma, a na lijevoj, prominskoj, ostaci pretpovijesne gradine u Puljanima, središta liburnske zajednice Burnistae. Smještena na visoravni iznad strme, visoke stijene, gradina se prostire na površini od oko 5 000 m². S dvije je strane svojim tokom štiti rijeka Krka, dok je prema jugu opasana nasipom, dugim 160, širokim, u temelju, tridesetak a visokim oko šest metara. Na njoj su još i danas vidljivi temelji pedesetak nastambi. Pod nazivom Castellum Burnum spominje je antički pisac Plinije. Nedvojbeno je bila važno središte u graničnom području Delmata i Liburna s kojeg je nadziran prijelaz preko rijeke. Velika količina predrimske i rimske keramike u gradini svjedoči da je nastavila živjeti i nakon rimskih osvajanja i osnutka vojnog logora (kastruma) Burnum na suprotnoj obali rijeke. Šetnja ovom stazom i pogled na Gradinu vratit će vas daleko u prošlost kada su ovuda hodili i Rimljanima prkosili borbeni Delmati, ilirsko pleme po kojemu se zove današnja Dalmacija. Na lijevoj strani rijeke vidljivi su brojni ostaci mlinova.
S prominske strane do slapova se dolazi cestom Drniš-Oklaj koja se spaja s cestom Knin-Kistanje. Cesta prelazi preko sedrene barijere, a na prilazima s obiju strana rijeke nalaze se vidikovci s kojih se pruža nezaboravan pogled prema slapu i Ćorića jezeru. S bukovičke strane može se doći cestom Knin-Kistanje ako se prije Burnuma skrene na cestu Oklaj-Drniš. I s prominske i s bukovičke strane uređene su šetnice koje s prominske strane spajaju jezero Brljan s povijesnim prijelazom preko rijeke Krke koji je u antičko doba povezivao Bukovicu i Prominu (Promonu) . Prijelaz je bio dijelom mreže rimskih putova u Dalmaciji. Staza na lijevoj obali rijeke, neposredno iznad Brljana, povezuje taj slap s Manojlovcem, najvišim slapom na Krki.
