Počevši od izvora, prvi od ukupno sedam slapova na toku rijeke Krke jest Bilušića buk, koji zahvaljujući blizini izvora i neiskorištavanju Krke na tom dijelu u energetske svrhe nikada ne presušuje, iako je razlika u količini vode tijekom sušnog i kišovitog dijela godine golema. Međutim ljudsko djelovanje ostavilo je itekako traga na njegov sadašnji izgled. U četiri navrata miniran je kako bi se spriječile poplave u Kninskom polju (1834., 1895., 1953. i 1954. god.). Zahvatima se snizila razina vode uzvodnog toka zbog čega je presušilo Bobodolsko jezero.
Tijekom čitave godine preko njegovih dviju glavnih stepenica i nekoliko međustepenica na dužini od 300 m, s ukupnom visinskom razlikom od 22,4 m prelijeva se ukupan dotok Krke. Širina slapa je oko 100 m, ali za niska vodostaja, voda se prelijeva kroz usjek širine svega tridesetak metara. Bilušića buk krase sedrene brade i polušpilje, a nizvodno brojne barijerice, ispod kojih su sedreni pragovi i otočići. Izvan današnjeg vodotoka može se vidjeti odlično sačuvana i izuzetno atraktivna “mrtva sedra”. Između sedrenih stepenica malo je jezerce. Nizvodno od donje stepenice rijeka se širi, a tok smiruje. Slapište je okruženo bujnim submediteranskim raslinjem i gustim vrbicima.
Bilušića buk nekoć je bio poznat po brojnim mlinovima, stupama za obrađivanje vune te valjavicama za pranje sukna. Nažalost, danas su sačuvani samo jedna valjavica i dva mlina, a jedan od tih objekata jasno je vidljiv na putu prema vidikovcu na sjevernoj strani slapišta. S prominske strane do slapa se može doći cestom Drniš-Oklaj ako se skrene iz sela Čitluk i produži cestom do Ljubotića te neasfaltiranom cestom do ruba kanjona odakle se do slapa mora pješačiti desetak minuta. S bukovičke strane do slapa se može doći cestom Knin-Kistanje ako se skrene kod sela Radučića (Omčikus) i produži neasfaltiranom cestom do željezničke stanice Radučić. Da bi se došlo na rub kanjona, treba još nekoliko stotina metara pješačiti. S ruba kanjona vodi uska staza kojom se može spustiti do rijeke u podnožju slapa.
